Od pedesetih godina 20. veka uspon masovnog turizma radikalno je promenio fizionomiju i grada i ostrva, pretvorivši ga u atraktivni centar za strane turiste i za radnike iz kontinentalne Španije. To je doprinelo velikim promenama u tradiciji, sociolingvističkoj mapi, urbanizaciji i kupovnoj moći.
Zahvaljujući turizmu Palma je značajno napredovala. Godine 1960. Majorka je imala 500.000 posetilaca, dok je 1997. imala 6.739.700. Godine 2001, više od 19.200.000 putnika prošlo je kroz aerodrom Son Sant Joan u Palmi, uz dodatnih 1,5 miliona koji su došli morem.
U 21. veku, plan urbanog razvoja, tzv. Pla Mirall ("Plan ogledalo"), privukao je veliki broj radnika imigranata van Evropske unije, naročito iz Afrike i Južne Amerike.
Lokalne novine Diario de Majorka objavile su 14. novembra 2005. tvrdnje da je CIA koristila aerodrom na ostrvu za program tajnog prevoza osumnjičenih za terorizam.
Majroka ima dva planinska regiona od kojih su oba dugačka oko 70 km. Oni se nalaze na severozapadu (Sera de Tramuntana ili Tramuntana masiv) i na istočnoj trećini ostrva. Najviši vrh na Majorki je Puđ Mađor (1.445 m) na Serra de Tramuntana. Na njemu se nalazi vojno područje, a obližnji vrh Puđ de Masanelja je najviši dostupni vrh (1.364 m). Na severoistočnoj obali nalaze se dva zaliva: Badija de Poljensa i veći, Badia d'Alkudija. Severna obala je uglavnom strma i ima mnogo grebena. Centralna oblast koja se širi oko Palme je uglavnom prostrana plodna ravnica poznata kao Es Pla.
Klima je mediteranska, sa više padavina na Serra de Tramuntana. U ravnici su leta topla, zime umerene do hladne, a najhladnije su na masivu Tramuntana; u ovom delu ostrva nisu neuobičajene snežne padavine tokom zime.
Pored ostrva se nalaze dva mala nenastanjena ostrva: Kabrera (jugoistočno od Palme) i Dragonera (zapadno od Palme).
